Najvrjedniji spomenik graditeljstva ranog srednjeg vijeka i svojevrstan simbol grada Zadra zasigurno je Crkva svetog Donata. Crkva po tipu gradnje nalikuje dvorskim crkvama kružnog tlocrta iz doba ranog Bizanta i karolinškog doba, a zbog svoje monumentalnosti i dvostrukog unutrašnjeg prostora zasigurno ostavlja upečatljiv dojam. Prema predaji sagradio ju je zadarski biskup Donat u 9. stoljeću, a bizantski car Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću spominje je u svom glasovitom djelu "O upravljanju državom". Izvorno je posvećena svetom Trojstvu, dok se imenom svetog Donata počela nazivati tek od 15. stoljeća. Monolitni stupovi kao i veći dio arhitektonskih ukrasa u crkvi antičkog su podrijetla, a potječu uglavnom s porušenog rimskog foruma, na čijim je temeljima crkva i izgrađena, pa se tako uz Sveti Donat mogu vidjeti i razbacani tamburi rimskih stupova. Crkva se već dugo ne koristi u sakralne svrhe, te je do sredine 20-tog stoljeća ovdje svoje stanište pronašao zadarski Arheološki muzej. Kako Crkva predstavlja izvanredan akustični prostor, već desetljećima je poprište raznih glazbenih događanja, pa je tako uz „Glazbene večeri u Svetom Donatu“, poznati međunarodni festival srednjovjekovne i renesansne glazbe, ugođaj u Zadru u ljetnim mjesecima posebno svečan i zacijelo nezaboravan.
